Meso peradi zbog svoje visoke nutricionističke vrijednosti i dijetetskih karakteristika danas dobiva sve veću prednost pred ostalim vrstama mesa, tu posebno mjesto pripada mesu purana. Zbog poznatih stresova na globalnom tržištu goveđeg i svinjskog mesa primjetna je potražnja za mesom peradi, odnosno purana. Pri tome posebna pažnja se pridaje zadovoljenju potreba osjetljivom i izbirljivom potrošaču koji traži ekološki proizvedeno meso purana. Sve više se traže male serije proizvoda, ekstenzivan uzgoj, a koji su proizvedeni u skladu s održivim razvojem prema načelima organske  poljoprivrede.

Zagorski puran

Sve više se traže male serije proizvoda

Najčešći oblik proizvodnje peradi u Hrvatskoj organiziran je kroz velike farme, a na obiteljskim gospodarstvima se najčešće perad uzgaja samo za podmirenje vlastitih potreba na mesu i jajima, a puno rjeđe za ponudu tržištu. Ukoliko su se obiteljska gospodarstva odlučila za uzgoj peradi za tržište, najčešće su prelazili na intenzivni ili rjeđe poluintenzivni način uzgoja.
Zagorski puran se kao hrvatska izvorna pasmina tradicionalno uzgaja na tipično ekstenzivan način, na malim obiteljskim gospodarstvima u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske – u Hrvatskom Zagorju. U prošlosti je zagorski puran bio poznat izvozni proizvod u zapadno europske zemlje, a sredinom 20. stoljeća ova proizvodnja se značajno smanjila i prestala biti eksportna, a time i profitabilna.
Posljednjih godina se nizom mjera, novčanim poticajima za uzgoj, organiziranjem udruga uzgajivača nastoji potaknuti ovu proizvodnju u tradicionalnom obliku u kakvom je ona i ranije bila organizirana. Istovremeno se nastoji zaštititi i konzervirati kao jedinstveni genetski resurs u okviru svjetskog programa očuvanja biološke raznolikosti populacija, zbog ekonomskih, znanstvenih i kulturnih interesa.
Kod nas se uzgaja pod nazivom zagorski ili domaći puran. Divlji purani su među najrasprostranjenijim pticama u Sjevernoj Americi, a domesticirani purani se uzgajaju gotovo u cijelom svijetu.
Današnje pasmine purana potječu od meksičkih i sjeverno-američkih divljih purana gdje i danas slobodno žive njihovi preci. Krajem 15. i početkom 16. stoljeća na brodovima španjolske mornarice pura je stigla u Europu, i to najprije u Španjolsku, zatim se proširila u ostale zapadnoeuropske zemlje, te potom i u prostor Podunavlja. U području Hrvatskog zagorja uzgaja se stoljećima, gdje su klima i način držanja bitno utjecali na prepoznatljivost purana iz ovog područja.
U Hrvatskom zagorju se uzgajaju četiri soja purana koji se prvenstveno razlikuju po boji perja. Najzastupljeniji je brončani, a najrjeđi crni tip, dok svijetlog i sivog tipa ima nešto više. Perje na vratu, prsima i leđima brončanog tipa izrazito je crno sa zelenim sjajem. Perje potrbušja i butina je gotovo crno, bez sjaja, a na pregibima crno-smeđe-pepeljaste boje. Krilno perje je pepeljasto-crne boje s bijelim prugama i crnim rubovima. Repna pera su crno-smeđa prošarana svjetlosmeđim prugama i završavaju bijelim rubom. Crni tip zagorskog purana prekriven je potpuno crnim perjem, bez primjesa perja drugih boja. Sivi soj purana po vratu, prsima i leđima ima osnovnu crnu boju, prošaranu bijelim perjem, što daje dojam sivog, dok su repna pera slična brončanom tipu purana. Perje svijetlog tipa purana je bijelo, na leđima, repu i krilima prošarano svjetlosmeđim, sivim ili crnim perima.
Purice su kod svih sojeva znatno sitnije od purana i perje im je bez sjaja. Purice su pitomije i mirnije, za razliku od purana koji su agresivni i ne trpe suparnike. Purani u dobi od 28 tjedna postižu prosječnu tjelesnu masu od 6,5 kg, a purice prosječno 4,0 kg.
Zagorski puran se već stoljećima uzgaja takozvanim slobodnim sistemom držanja koji podrazumijeva da životinje veći dio života provode na otvorenom, slobodno se krećući livadama, voćnjacima i drugim vegetacijom bogatim staništima. Samo u nepovoljnim vremenskim uvjetima i noću, odraslim se zagorskim puranima osigurava čvrsto sklonište, odnosno peradnjak, a uzgoj podmlatka do bobičanja odvija se u zatvorenom prostoru u kontroliranim mikroklimatskim uvjetima.

Zagorski puran  

 hrvatski izvorni proizvod

Zagorski puran hrvatski izvorni proizvod

Zagorski puran se kao hrvatska izvorna pasmina tradicionalno uzgaja na ekstenzivan način na malim obiteljskim gospodarstvima u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske - u Hrvatskom zagorju. U prošlosti je zagorski puran bio poznat izvozni proizvod u zapadno europske zemlje, a sredinom 20. stoljeća ova proizvodnja se značajno smanjila i prestala biti eksportna, a time i profitabilna.
Društvo za očuvanje, zaštitu i uzgoj zagorskog purana osnovano je prije nekoliko godina i okuplja uzgajivače matičnih jata zagorskog purana s područja Varaždinske i Krapinsko - zagorske županije.