Gusje meso EU traži, ali poticaja nema. Iako je guska ostala kraljica, primjerice francuskog stola, a nezaobilazan je dio gastroponude susjedne Mađarske, u nas se zanimanje za tu visokovrijednu perad proteklih desetljeća izgubilo. Štoviše, slikovita tradicija uzgoja domaće guske u slavonskim selima danas je prava rijetkost, a zastupljenost guskina mesa u domaćoj potrošnji na posljednjem je mjestu, s tek 0,4 posto. U Požeškoj dolini, u nekadašnjem selu gusaka Bjeliševcu, odlučni su vratiti tradiciju prirodnog, ekstenzivnog uzgoja te peradi, iako ih država u tome ne prati. Naime, u nas je guska u peradarstvu zastupljena s tri posto, no potencijali su veliki, ulaganja minimalna, a uzgoj na otvorenoj ispaši isplativ.
"Imam više od 500 gusaka uglavnom mesne pasmine, koje podnose poluekstenzivan uzgoj, ne zahtijevaju posebnu njegu, hranu, otporne su i postižu dobru kilažu. U prosjeku je to 7 kilograma i problema s plasmanom nema, sve prodam u Zagreb i okolicu", kaže Zlatko Mahaček, za sada jedini uzgajivač gusaka u kotlini. Ističe da po guski zaradi 150-200 kuna, no smatra nepravednim što i ta perad nije obuhvaćena sustavom poticaja, pogotovu ako se zna da tržište Europske unije traži guščje meso i cijenjenu jetru, koja je višestruko skuplja od mesa.

Za razliku od poznatih gusaka “teškaša”, kao što je tuluška ili njemačka guska, koja dostiže 10-15 kilograma težine, domaća laka pasmina mnogo je otpornija, a meso i jetra prirodno uzgojeni, sočniji i ukusniji. "Naša prednost je prirodni okoliš, slobodan uzgoj na ekološkim principima. Zbog takvog uzgoja meso je vrhunske kakvoće, dok je u zemljama EU-a tov isforsiran.

Tako se dobije i do 1.200 grama teška jetra, u guske najcjenjenija, no u naše je guske upola manja, ali nemjerljivo kvalitetnija. Kada se otvori tržište EU-a, ova će proizvodnja imati pravu perspektivu", ističe Tomislav Mikel, savjetnik za peradarstvo u ispostavi HZPSS-a te dodaje kako se razvojem seoskog turizma sve više obiteljskih gospodarstava zanima za držanje i uzgoj gusaka, kojima bi obogatili tradicionalnu gastroponudu za svoje goste. Traži se kvalitetan rasplodni materijal, no problem je što u nas nema reprocentara koji bi ga prodavali te se jaja i jednodnevni guščići uvoze uglavnom iz Mađarske. Država trenutačno potiče samo uzgoj hrvatske kokoši i zagorskog purana, a među domaćim tvrtkama nema onih koji prerađuju i nude guščje meso. Zato je u izradi strategija razvoja koja bi trebala dati i nužan poticaj većem i ozbiljnijem uzgoju.

glas slavonije