Još od 1999 godine, eksperiment kojim se usporeduje sposobnost preživljavanja pcelinjih zajednica razlicitog porijekla (europskog) u uvjetima visoke invadiranosti varoom, a bez bilo kakvog lijecenja, traje na otoku Unije. Projekt je financiran od strane GTZ-a (Deutsche Gesellschaft für Technische Zusammenarbeit, Eschborn). Istraživanje smrtnosti varroe, plodnosti parazita, aktivnog obrambenog ponašanja pcela i pojava sekundarnih infekcija dati ce nam informacije o mogucim mehanizmima tolerancije.

U prvoj godini pokusa 189 kolonija je utemeljeno iz rojeva. Matice iz 13 razlicitih grupa vidi tabelu 1) unesene su na kraju Lipnja.
Tabela 1: Porijeklo matica
 
pasmina  porijeklo  broj grupa  skracenica    
Carnica  Celle, Germany  1  Celle    
Hohen-Neuendorf, Germany  1  H.N.    
Kirchhain, Germany  2  K111, K217    
Hrvatska, mediteran  1  K.med.    
Hrvatska, continental  1  K.cont.    
Lunz, Austria  2  L61549, L63238    
Olsctyn, Polen  1  Polen    
Buckfast  Jungels, Luxemburg  1  Bu.J.    
Kleinfeld, Germany  1  Bu.K.    
Ligustica  Mehler, Germany  1  Ligustica    
Bastard  Toulouse, France  1  Toulouse 

Zbog problema u logistici i organizaciji, narocito u pocetku projekta, pocetna kondicija kolonija nije bila podjednaka. Kolicina pcela je varirala izmedu 0.7 kg i 2.2kg (u prosjeku 1.6kg) a broj parazita je varirao izmedu 150 parazita/koloniji do 730 parazita/koloniji (u prosjeku 250 parazita/koloniji). Tijekom pregleda u intervalima od 4-6 tjedana pronadene su signifikantne razlike u snazi kolonija ali ne izmedu linija. Snaga kolonija se smanjila sa otprilike 16000 pcela/koloniji u lipnju na 3600 pcela/koloniji u listopadu. Tijekom istog perioda broj preživjelih kolonija se smanjio na 150. Razlike u istraženim parametrima tolerancije varroe nisu znacajne u evropskih linija. Usprkos tome neke obecavajuce tendencije su se mogle primijetiti u postotku oštecenih parazita, inficiranog legla i plodnosti parazita. Na kraju prve godine testiranja u periodu prosinac 1999 desio se totalni gubitak kolonija. Glavni razlog za to je prijenos parazita sa umirucih kolonija (“domino-efekt”).
2000-te godine zapoceo je drugi projekt 20-tog svibnja sa 144 kolonije. Gubitci kolonija su uglavnom bili uzrokovani slabim razvojem zajednica i problema sa nozemozom ali 31 zajednica je preživjela do sada bez lijecenja. Prosjecna velicina zajednica i preživljavanje 13 razlicitih grupa je prikazano u tabeli 1.
Pracene su velike razlike u invadiranosti legla i plodnosti (tabela2), Higijenskom instinktu (tabela 3) i instinktu cišcenja prikazano u ucešcu oštecenih parazita (tabela 4).
Zakljucak
Iako specificni klimatski uvjeti na Unijama (jaki vjetrovi, vruca i suha ljeta) uglavnom diktiraju dinamiku populacije testiranih zajednica tu je takoder utjecaj konstantne invazije parazitima na preživljavanje i razvoj kolonija. Razlike u toleranciji varroe ne mogu se objasniti sa samo jednim faktorom nego visoki nivoi neplodnosti parazita, higijenskih navika i instinkta za cišcenje su prikazani za neke od preživjelih.
Eksperiment ce biti produžen dok god neke od zajednica preživljavaju bez lijecenja. Kceri matica uzete iz nekoliko preživjelih Carnica zajednica ce biti upotrijebljene za proizvodnju radilica za sljedecu sezonu. U buducnosti, Unije mogu služiti kao izolirana stanica za oplodnju Carnica matica gdje velika kolicina zajednica održava bez lijecenja da bi se osigurala konstantna selekcija na toleranciju varroe.
 

Dr. sc. Ralph Büchler
Erlenstr. 9 35274 Kirchhain