Ljekovito bilje - Šipak

Ljekovito bilje - Šipak
Plodovi su 1-2 cm dugi i 0,5-1,5 cm široki, okruglasti do eliptični, meki i mesnati, svjetlije ili tamnije crvene boje.

Šipak je od davnina poznat u ljekarstvu i u prehrani pa je nekada služio kao hrana siromašnim slojevima. I danas ga narod upotrebljava za liječenje zubobolje, bolesti bubrega, dizenterije i padavice. Neki narodi od šipka spravljaju kompote, salate, kolače, juhe i druga jela. Još su stari rimljani vjerovali da šipak liječi bjesnoču pa odatle i potjeće znanstveni biljke: Rosa canina. Divlja ruža je razgranat, do tri metra visoki i bodljikavi obrasli grm čiji su listovi naizmjenični i sastavljeni od pet do sedam jajastih te oštro nazubljenih listića. Biljka cvate u kasno proljeće s lijepim ružičastim ili bijelim ružicama ugodna mirisa, a imaju po pet latica. Iz njihovih loža razvijaju se jajasti, crveni te na površini sjajni, oko jedan i pol centimetara dugi plodovi.

Ljekovito bilje - Šipak

Šipak je pun dlakavih plodića, a sazrijeva od rujna do sredina studenoga. U prolje?e se sabiru latice divlje ruže te se od njih pravi slatko ili džem koji se uzima tri puta dnevno po žličicu uz prstohvat praška od preslice. Ovaj lijek lijeći sve plućne i unutarnje bolesti. Također, latice se koriste u pripravljanju salata, jedu se sa jogurtom i sl. Listovi divlje ruže bogat su izvor vitamina C pa se, dok su mladi, sabiru i suše za pripremu vitaminskih čajeva. U naš se šipak na veliko sabire i suši jer je ustanovljeno da njegovo mesnato usploće sadrži izuzetno velike količine vitamina C (400-1400 mg posto). Ćak i osušen ili prerađen šipak sadrži određenu količinu ovog vitamina. No, ipak, najviše vitamina C sadrži zreli šipak koji još nije omekšao i počeo gubiti svjetlocrvenu boju. Također, šipak sadrži i druge vitamine: B1, B2, E, K i P, a bogat je karotinom. Sadrži invertni šećer, saharozu, organske kiseline, pektin, treslovine, a plodići (koštice) sadrže vitamin E i vanilin koji daje ugodnu aromu. Za sušenje, šipak valja ubrati prije nego potpuno sazrije i omekša. Ubranog treba uzdužno prerezati i osušiti, a nakon toga sitno izrezati ili samljeti. Najviše se cijeni onaj osušeni šipak koji je zadržao lijepu crvenu boju. Takav se dodaje različitim smjesama za čaj, a zamjena je za ruski čaj. No, najbolji je čaj od čistog šipka koji sadrži visok postotak vitamina, a prednost mu je što je lijepe boje, ugodna okusa i treba ga manje sladiti zbog nešto veceg sadržaja šećera u plodu. Za čaj su pogodni i plodići (koštice) šipka zbog ugodne arome vanilina te ponešto vitamina. Napitak protiv kamenca u bubrezima i mokraćnom mjehuru spravlja se: dvije žlice šipka prelijemo s litrom ključale vode, ostavimo 8 do 10 sati da odstoji, ocijedimo te dodamo četiri žlice pravog meda i soka od pola limuna. Ovaj čaj valja piti tri put dnevno po šalicu prije jela. Za kroničnu upalu bubrega priprema se čaj od ploda kadulje, šipka, preslice, borovnice i bokvice u jednakom omjeru. Jedna žlićica smjese prelije se s dva do tri decilitra ključale vode, ostavi poklopljeno 10 do 15 minuta te se pije ujutro, natašte te navečer prije spavanja.